Narodno pozorište/Narodno kazalište/ Népszínház Subotica

Autor teksta i reditelj: Ivan Leo Lemo
Koreograf: Alen Sesartić
Kompozitor: Zvonimir Dusper Dus
Scenografkinja: Vesna Režić
Kostimograf: Marko Marosiuk
Asistentkinja scenografkinje: Nikolina Kuzmić

Igraju:
DANICA DRMALOV, pilotkinja iz okoline Mostara: Suzana Vuković
LJUPKA DEMIROVSKA, kriminalka iz okoline Štipa: Jelena Mihajlović
MOJCA MAURIN, genetičarka iz Postojne: Sanja Moravčić
SVETLANA VRSALOVIĆ, generalka iz Kragujevca: Kristina Jakovljević
TEUTA, arheološkinja iz Boke Kotorske: Monja Medaković Vuksanović
ESMA OMERPAŠIĆ, radnica na određeno u salonu za nokte iz Zagreba: Nikolina Vujević
SUZANA VUKOVIĆ, glumica iz Subotice: Vesna Kljajić Ristović
DUALIPA, pevačica iz Londona/ Prištine, trenutno nerođena: Sofija Mijatović
FEMALE MC, TV moderatorka: Minja Peković

Songove otpevala Nikolina Vujević
Foto: Igor Preradović

REČ AUTORA

Ovo je moj sedmi po redu kabare u sedam godina. S Jugoslovenkama završavam taj ciklus koji je počeo 2016. s Cabaretom Splićanke. Bila je to predstava inspirirana mojim rodnim gradom Splitom. Godinu dana poslije, još sam jedan kabare smjestio u Split, Cabaret Split in space. Svidjela mi se tad ta kombinacija storytelling-a, stand up-a, burlesque-e i mjuzikla, u vehementnim ispovjednim monolozima s dinaminkom živčanih slomova. Pokušavao sam publiku i nasmijati i ganuti, i zabaviti i zamisliti. A najveće kreativno uzbuđenje bilo mi je igrati se jezikom, standardnim i žargonom, njegovim frazama, dijalektalnim melodijama, retoričkim dinamikama, stilskim figurama, njegovim dubinama i dosezima. U tom sam tkanju jezika i fabule tražio identitetske matrice koje nas oblikuju, usmjeravaju, označavaju, otvaraju prema drugima, ali i ograničavaju u pogledima na drugo i drugačije. Slijedila su još dva kabarea u kojima sam s istom potrebom istraživao jezik i mentalitet mojih predaka iz Dalmatinske zagore. Bili su to kabarei Vla-Vla-Vlajland i Čudo. Zatim sam u Zagrebu napisao i režirao dva kabarea posvećena tom gradu u kojem trideset godina živim; Cabaret preko veze te Cabaret Zagrepčanke i statičar. I evo, nakon te sedmogodišnje kabaretske ekspedicije, u Narodnom pozorištu u Subotici vraćam se odakle je moj život i počeo, u temu Jugoslavije, ali iz pozicije kojom su se svi moji kabarei i bavili, a to je rasvjetljavanje patrijarhalnih pomračina, istraživanje tektonskog susreta takozvanog Istoka sa takozvanim Zapadom u bizarnim i melodramatičnim pričama. Subotica sa svojim prekrasnim i ponosa vrijednim multikulturalnim identitetom, čini mi se idealna pozornica za udomiti ovakav kabare u kojem se propliće osam priča iz šest bivših republika i dvije bivše pokrajne iz bivše nam zajedničke države. Koristim ovu priliku da se ispričam Slovencima i Makedoncima što smo od njihovog jezika napravili jednu srpsko-hrvatsko makedonsko slovensku mješanciju, zapravo metajezik koji ne postoji, ali je konstruiran za potrebe likova i multikulturalnog dramskog privida. Nije nam bila namjera izrugivati se, nego pokazati kako nama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, koji govorimo isti jezik u različitim narječjima, kako, dakle, nama, zvuče njihovi bratski jezici. Postupak je to svjesnog i svojevrsnog stereotipiziranja sa dramskom svrhom. Nadamo se da će te naše jezične gimnastike zabaviti publike od Vardara do Triglava i da će naša fabularna, paralelna povijest Jugoslavije potaknuti na inspirativne usporedbe, komemorativne konkluzije i prožimanje u prepoznavanju.

Ono što je uticalo na to da se Lemov sedmi po redu kabare iznedri, jeste da je došao do plana JNA iz ranih 80-tih godina po imenu “Jedinstvo”, a koji je, kako kaže, plan vojnog puča u slučaju destabilizacije vlasti nakon Titove smrti.

“To je jedan vojni plan “Šta ako?” i meni se učinilo zanimljivo šta bi bilo da se ovog plana dokopala nekakva organizacija, recimo ženska organizacija, jer se bavim borbom protiv patrijarhata. Tako je Suzana Vuković u predstavi osnivačica FAK-a, a to je feministička akcija koja se dokopala tog vojnog plana, dobila serviran puč i ostale članice su se na zadnjem sletu 1988. godine, zadnji na kojem se trčala štafeta je bio 1987. godine, a 1988. godine je bio zadnji slet za Dan mladosti koji se još onako folklorno slavio povodom tog izmaštanog Titovog rođendana; i na tom sletu, u tim zadnjim akordima bivše Jugoslavije, u toj jednoj već blagoj dekadenciji vlasti, iskoristile su malaksalost političke garniture i preuzele vlast. Od tog trenutka naša predstava sa osam priča iz šest bivših republika i dve bivše pokrajine, dakle svako od tih područja predstavlja jedna glumica, pratimo zapravo mentalitetski, politički i ekonomski jednu paralelnu istoriju Jugoslavije.”

AUTOR

Ivan Leo Lemo
Rođen u Splitu. Diplomirao pozorišnu režiju i radiofoniju s dekanovom nagradom na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Trenutno student postdiplomskih kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon Krila žudnje P. Handkea, svoje prve predstave, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1997, u HNK u Splitu režira naslove: Bijelo D. Mihanovića, Marlene Dietrich (I. L. Lemo, V. Broz, A. Tonković), Plinska boca (I. L. Lemo, V. Broz, A. Tonković), Mala Florami, I. Tijardovića i Poslije kiše S. Belbela; u Gradskom kazalištu mladih u Splitu: Maskerata M. Krleže, Plave ovce O. Sviličića i Carevo novo ruho (A. Tonković Dolenčiċ po H. K. Andersenu); u zagrebačkom DK Gavela: Paraziti M. von Majenburga i Opasne veze K. Hemptona, u Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar: Hollywood A. Tonković Dolenčić, Tko se boji Virginije Woolf E. Olbija i Priče iz 1001 noći( I. L. Lemo po motivima arapskih priča); u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku: Teštamenat, V. Kljakovića i Mali princ A. de Sent Egziperija; u Teatru &TD Zagreb: Trainspotting I. Velša i Alice (po motivima) L. Kerola; u HNK u Osijeku: Kurve F. Šehovića i Travijatu đ. Verdija; u HNK u Zagrebu Gola Europa M. Valenta, u Kazalištu Žar ptica Zagreb Ezop cabaret A. Tonković Dolenčić, u Teataru Rugantino, Zagreb Sex za početnike grupe autora, dok Give me a break! Plesnog studija Liberdance potpisuje kao koredatelj s R. Pavlićem. Režirao je i izvan Hrvatske: Faust J. V. Getea kao koredatelj s koreografom H. Musialom (Vajmar, Nemačka), Važno je zvati se Ernest O. Vajlda (Naroden teatar Štip, Makedonija), Tramvaj zvani žudnja T. Vilijamsa (Narodno pozorište Subotica).

IZ MEDIJA

Umetnička direktorka Drame na srpskom jeziku Jelena Mihajlović, koja u predstavi tumači ulogu Ljupke Demirovski, kriminalke iz okoline Štipa, kaže da je ova predstava produkcijski iskorak u svakom smislu na kojoj se radilo od juna prošle godine, a da joj je posebno drago što u predstavi igra čak osam žena, što znači da su sve glumice ansambla angažovane.

“Kada smo se dogovarali o ovom kabareu, moja ideja je bila da napravimo jednu žensku priču, a dobili smo žensku revoluciju u svakom smislu”, kaže Mihajlović.
“U predstavi kombinujemo sve jezike bivše Jugoslavije, dakle, imamo i slovenačkog, i makedonskog, i tako da imamo zaista jednu malu Jugoslaviju, a imamo i paralelnu istoriju Jugoslavije, odnosno neku našu projekciju šta bi možda bilo da se Jugoslavija nije raspala i šta bi možda bilo u potencijalnoj budućnosti ukoliko tretman žena ostane ovakav kako je bio tokom prethodnih nekoliko godina, jer tek u poslednjih nekoliko godina primećujemo veliki trud da se ženama daju jednaka prava i pozicije. Takođe, predstava ima široku svest o tome u kom vremenu živimo, šta se sve događa, kulturi otkazivanja (cancel culture), tako da ima nešto malo i naše vizije kuda takva kultura može da nas odvede”, dodaje ona.

Vođu revolucije oličene u liku Danice Drmalov, pilotkinje iz okoline Mostara, igra glumica Suzana Vuković, koja kaže da ako mora da je definiše, “definisala bi je oko reči nasilje”.

“Nasilje koje je nekako određuje i koje joj je raketni pogon i velika je inspiracija da krene i da čini stvari koje čini. Međutim, ona ne uspeva, nažalost, da ga ostavi iza sebe, tako da u jednom trenutku ona polako počinje da liči na one koji su vršili to nasilje”, kaže Vuković.

Iako je ovo njena peta saradnja sa Lemom, Vuković naglašava da nikada u hercegovačkog, i šumadijskog,dosadašnjoj karijeri nije imala ovakav glumački izazov pred sobom kao u Kabareu Jugoslovenke.

“Retko se dešava da radim sa rediteljem koji je i autor teksta, a Lemo je pred nas doneo jednu gromadu. Jednu veoma kompleksnu orkestraciju koja izgleda lako na prvi pogled, međutim, iziskuje veliki glumački napor, rad i mislim da će se proces nastaviti i posle premijere. Bukvalno učenje, splavarenje po tom moru reči i rečenicama koje kao voda idu stihijski, koje su nepredvidive, koje menjaju svoj smer i uvek imaju drugi kvalitet. Da li je to reč, rečenica koja polako kaplje, pa ni ne primetiš kako se na tebe slije kiša pojmova, da bi prešao u neku mirnu deltu koja te ušuška, da bi se strovalio niz neki vodopad i uvukao u vihor pojmova da bi došao do nekog novog kvaliteta. Tako da je to glumački veoma zahtevno i ne samo od mene, nego od svih koleginica iziskuje jednu dispciplinu, koncentraciju, jednu glumačku kondiciju, jer predstava traži da glumac bukvalno u jednoj minuti menja žanrove, od pripovedanja prelazimo na stendap komediju, iz epskog u lirsko, iz komičnog u tragično, dramsko, sve se to prepliće i uživanje je kada savladamo i kada se igramo sa tim”, podelila je utiske o tekstu Vuković.

Lik koji donosi nešto komičniju sekvencu u predstavi je Teuta, mlada arheološkinja iz Boke Kotorske, koju tumači glumica Monja Medaković Vuksanović.

Prema njenim rečima, Teuta pokušava da se izbori sa problemima koje joj život nameće i trudi se da ih na jedan vehementan način prezentuje kako bi ubedila sebe i druge u sve to što joj se u datom trenutku dešava.

“I u trenutku kada misli da je pala najniže i da neće preživeti, u tom trenutku ona doživljava preobražaj uz pomoć nekih viših sila i pronalazi svoj identitet i svrhu na ovom svetu. S druge strane, mislim da nas Teuta uči tome da nije svako zlo za zlo i da kada osećamo možda da smo u najdubljem mraku, nadubljem bolu i osećaju bespomoćnosti, da baš tada mogu da se dese neke lepe stvari i, kao što ona kaže u jednom delu, da su nam horizonti otvoreni i da su nam vetrovi pogodni”, poručuje Medaković Vuksanović.

U predstavi još igraju i Sanja Moravčić koja tumači ulogu Mojce Maurin, genetičarke iz Postojne, Kristina Jakoviljević koja igra Svetlanu Vrsalović, generalku iz Kragujevca, Nikolina Vujević koja tumači ulogu Esme Omerpašić, radnice na određeno vreme u salonu za nokte iz Zagreba, Vesna Kljajić Ristović koja će na sceni biti u ulozi Suzane Vuković, glumice iz Subotice, Sofija Mijatović koja je Dualipa, pevačica iz Londona/Prištine, trenutno nerođena, te Minja Peković koja se pojavljuje u ulozi Female MC, odnosno televizijske moderatorke.
Julijana Patarčić
(Danas, 22. maj 2023)